Prošlog vikenda, 23. i 24. listopada, u Rektoratu Sveučilišta u Sarajevu održan je simpozij “Savremeni pristupi (peri)menopauzi – od hormona do mentalnog zdravlja”. Bila sam počašćena što sam na njemu sudjelovala kao uvodni gost-predavač i uistinu sam zahvalna kolegama na povjerenju, a posebno na prilici da otvorim skup temom koja mi je iznimno važna: ulogom interdisciplinarnog tima u podršci ženama u (peri)menopauzi i zašto ona nije samo ginekološko pitanje.
Što smo sve o (peri)menopauzi mogli naučiti?
Znate da ovo nije moje područje istraživanja, a najveća poveznica koju imam sa ženskim zdravljem je moje iskustvo s endometriozom. Na samom simpoziju saznali smo koliko nam hormonski nalazi u tranziciji zaista govore i zašto je personalizirani pristup nužan jer svaka žena ovo razdoblje proživljava drukčije. Nadalje, razgovarali smo o ulozi prehrane u zdravlju žena u ovom razdoblju te o fitoterapiji, u kojoj je važno odvojiti mitove od dokaza i znati kamo biljni pripravci zaista pripadaju. Endokrinološka perspektiva podsjetila nas je na kardiovaskularnu zaštitu i prevenciju osteoporoze, a razgovarali smo i o liječenju pretilosti te o povezanosti oksidativnog stresa i poremećaja sna. Okrugli stol multidisciplinarnog tima bavio se izazovima začeća u perimenopauzi, temom o kojoj se rjeđe govori, a sve je aktualnija.
Mentalno zdravlje, ali ne samo u (peri)menopauzi
Moram priznati da me osobno najviše oduševilo predavanje prof. dr. Jasne Bajraktarević o mentalnom zdravlju u (peri)menopauzi. Svojim je načinom izlaganja oduševila sve prisutne, a samo predavanje bilo je stručno, toplo i nadasve ljudski – upravo je to ono što ova tema zaslužuje. Mentalno zdravlje je jedan od najčešće prešućenih aspekata, usudila bih se reći ne samo ovog razdoblja, a sve više ljudi se bori s problemima vlastitog mentalnog zdravlja.
Najvažnija poruka
Drago mi je što raste broj edukacija zdravstvenih radnika o ovoj temi i nadam se da će ono što smo naučili stići do žena u ordinacijama, ljekarnama i savjetovalištima koji se bave upravo ovim stanjem. Ako zdravstveni radnici znaju prepoznati simptome i znaju kako o njima razgovarati, veća je vjerojatnost da će se žene osjećati sigurno da progovore o poteškoćama s kojima se nose – a to je prvi korak prema tome da se određene tegobe smanje.
